Pred brojnim posetiocima u Kulturnom centru u Jagodini poznata beogradska glumica govorila o svojoj karijeri
Po već ustaljenoj tradiciji poznati glumci – članovi žirija Međunarodnog festivala dečjih i omladinskih pozorišnih predstava koji se ovoga oktobra po četvrti put održava u Jagodini redovno, u vidu skica za portret, održavaju i susrete sa publikom u foajeu Kulturnog centra koje inventivno i profesionalno vodi iskusna Zorica Stojinović.

Tako su, tokom ove četiri godine, održani susreti sa Desimirom Stanojevićem, Miodragom Petrovićem, Snežanom Savić, Lidijom Vukićević, Milenkom Pavlovim, Aljošom Vučkovićem i prošle srede sa Zlatom Numanagić, koja je ove godine, kako je ,,Novi put” već više puta izveštavao, član žirija ove sve poznatije i uglednije omladinske manifestacije.
Zlata Numanagić objasnila je da je rođena u Beogradu gde je i odrasla i gde i sada živi. Sa četiri godine imala je prvi javni nastup u okviru podele novogodišnjih paketića u Izdavačkom preduzeću ,,Borba” gde joj je otac radio. Onda je postala član čuvene Dečje dramske grupe ,,Nikola Tesla” koju je, pri Radio – Beogradu, vodio legendarni Bata Miladinović i već sa devet godina učestvovala u živim TV i radijskim snimanjima – ,,Alisa u zemlji čuda” i druge predstave.
Na tim snimanjima stariji glumci su se, kako Zlata pojašnjava, veoma fino ophodili prema deci što važi i u obrnutom slučaju jer su deca u to doba, od malih nogu, bila vaspitana na klasičan način.
Kako kaže, negde u to vreme bavila se i baletom i gimnastikom jer je, kako veli, oduvek imala višak energije, pa i danas smatra da je u baletu mogla da ostvari i više domete nego u glumi.
Posle Dečje grupe prelazi u najverovatnije najpoznatije amatersko pozorište u ondašnjoj Jugoslaviji – DADOV – koje je iznedrilo okosnicu današnjeg beogradskog glumišta. Tamo je najveći uspeh ostvarila u tandemu sa Goranom Sultanovićem u predstavi ,,Višnja na Tašmajdanu”, koja je bila pravi hit i pobedila na takmičenju amaterskih pozorišta SFR Jugoslavije koje se održavalo na Hvaru, a to je ujedno bio i prvi tekst Siniše Pavića koji se igrao u pozorištu (on se kasnije, kao što je poznato, proslavio kao pisac scenarija za popularne televizijske serije).
Mlada, lepa i talentovana glumica potom pokušava da upiše odsek glume na tadašnjoj jedinoj srpskoj Akademiji dramskih umetnosti u Beogradu (tek 1975. formirana je u Novom Sadu, a ove ostale znatno kasnije), ali ulazi samo u uži izbor što je ne obeshrabruje pa već do godine bez problema biva primljena.
Počela je da studira u klasi Minje Dedića, ali je zbog trudnoće na izvesno vreme ,,zamrzla” studije – dok nije rodila sina. U tom periodu (dok je bila trudna) radila je kao najavljivačica na televiziji za šta je u to doba bila neophodna besprekorna dikcija i izvanredan glas što je ona posedovala, a kasnije je zajedno sa Ivanom Bekjarevom i još par kolega bila izabrana da otvore radio ,,Studio B” gde je izvesno vreme radila kao voditelj.
Po povratku na Akademiju ,,zapala” je u klasu Predraga Bajčetića gde su već bile sjajne glumice – Tanja Bošković, Jelica Sretenović, Radmila Živković … Kaže da je i danas sa većinom od njih u izvanrednim odnosima, ali da je za vreme studija za Bajčetića bila ,,trinaesto prase”.
Onda je došla izuzetno efektna uloga u jednoj epizodi ,,Otpisanih” igrala skojevku koja je fingirala da je ljubavnica ilegalca u ulozi kvazi ministra koga je igrao Pavle Vujisić i ta uloga obezbedila joj je popularnost na prostorima ondašnje čitave SFR Jugoslavije. Naravno, igrala je i u pozorištu, na filmu, u drugim TV serijama, gde je potvrdila popularnost (kao gospođa Golubović u seriji ,,Srećni ljudi”) i sve ostalo je već poznato.
B. Dž.


