Učenik Elektrotehničke škole ,,Nikola Tesla” iz Jagodine kaže da i stihovi i proza dolaze od neizmerne ljubavi prema Bogu i duhovnosti
Obrazovani i pronicljivi književni kritičari, esejisti i iskusni pisci, još davno su zapazili da je, zapravo, sve što je do sada napisano i zabeleženo u literaturi učinjeno, zapravo, u slavu Boga i te kosmogonije u kojoj svi obitavamo, sanjamo, pa i živimo.

Stihovi i putopisi: Stefan Milošević
Jer, sve oko nas je od Boga i sve u nama je od Boga i, zapravo, i nema ničeg drugog, kažu erudite, brojni filozofi i književni znalci. Naravno, ovakvi tekstovi zahtevaju daleko više prostora ali i ovaj kratak uvod može da bude solidan šlagvort za početak „literarne avanture” Stefana Miloševića, učenika trećeg razreda Elektrotehničke škole ,,Nikola Tesla” (smer za računare) u Jagodini.
VERNIK
– Od malena sam verovao u Boga i postao veliki vernik, a najveći uticaj na mene je izvršio moj veroučitelj Zoran Pantić koji mi je od prvog do osmog razreda predavao veronauku u Osnovnoj školi. On je, inače, i uspešan pesnik koji je objavio nekoliko knjiga duhovne poezije pa možda i otuda moja ljubav prema literaturi – kaže ovaj mladić koji je Osnovnu šklu završio u Bresju kod Svilajnca gde je živeo u roditeljskoj kući sve dok nije došao u Jagodinu na dalje školovanje.
Ovaj smireni, skromni i vedri mladić već četiri godine bavi se poezijom, a naročito u poslednjih godinu dana. Inspiraciju nalazi u neizmernoj ljubavi prema Bogu.
– Ne znam ni sam kako pišem. Meni to jednostavno samo dođe, i imam osećaj da to, zapravo, samo zapisujem.Možda je to, zapravo, od neizmerne ljubavi prema Bogu i duhovnosti. Ranije nisam posebno voleo književnost, ali sam zato voleo likovnu umetnost , kao i dobru muziku svih žanrova. Do sada nisam objavljivao, a čitao sam pesme jedino pred svojim drugovima i drugaricama iz Odeljenja jer me profesorka Jasmina podržava – objašnjava Stefan koji pored religioznih piše i šaljive pesme koje su, kako kaže, namenjene zabavi i razonodi, i putopise.
Stefanovi roditelji Slađan i Sanja, naime, više godina povremeno su radili u u Švajcarskoj , tako da je on više puta boravio tamo i bio i u Austriji, Švedskoj i Italiji, a prolazio kroz Sloveniju, Mađarsku, Hrvatsku i Crnu Goru. Ta putovanja su mu, veli, bila zanimljiva pa se odlučio da deo njih pokuša da pretoči u putopise.
– Do sada sam napisao tridesetak pesama i desetak putopisa i nameravam da se literaturi posvetim još ozbiljnije. Tako planiram da u dogledno vreme objavim i svoju prvu knjigu koju bi mi ilustrovali majka Sanja i deda Životin, inače poznati i priznati samouki likovni umetnici – poručuje na kraju svog prvog razgovora za novine mladi Stefan Milošević.
Stefan Milošević
BOŽIĆ
Božić je najveći pravoslavni dan
I svakom verniku može da ispuni san.
To je rođendan Isusa Hrista
Tad vera naša ko zvezda blista.
Božiću prethodi Badnje veče
Sa željom da se sve rane izleče.
Badnjak u kuće nek se unosi
Niko na svetu da ne prosi.
Ovoga dana Bog na sve gleda
Tugu i bedu nikome ne da .
Jer Bog voli sve ljude
A ko kako radi tako mu i bude.
B. Dž.
Foto: A. Dobrosavljević


