Piše: Žaklina Romih
Više od devedeset zemalja odobrilo je korišćenje aspartama u prehrambenim proizvodima. On je dvesta puta slađi od šećera i omogućava proizvođačima hrane da svoje slatke namirnice reklamiraju kao dijetalne ili pak namirnice bez šećera. Tako zavaravaju brojne potrošače koji žele smanjiti količinu šećera u svojoj ishrani što jeste odlična ideja, ali imajte na umu da aspartam NIJE DOBRA zamena za šećer.

Aspartam u prahu
Kao posledica svega ovoga javljaju se glavobolje, vrtoglavica, mučnina, smetnje u varenju, slabost, groznica, problemi s pamćenjem, ubrzani rad srca, ukočenost i bolovi. Najčešće posledice su tegobe sa vidom poput mutnog vida, smanjenja vidnog polja, pomračenje vida, oštećenje mrežnjače, čak i slepilo.
Ni ASPARTAMSKA KISELINA nije bolja od metanola jer prolazeći krvno moždanu barijeru, uništava neurone i razara naš mozak pa tako uzrokuje multipnu sklerozu, Alzheimerovu bolest, hiperaktivnost, gubitak pamćenja, Parkinsonovu bolest i druga oštećenja mozga.
I FENILALANIN je opasan jer kroz duži vremenski period može uzrokovati emocionalne poremećaje, depresiju, glavobolje i gubitak pamćenja.
Ovaj veštački zaslađivač je 1965. godine otkrio hemičar James M. Schlatter, tražeći lek protiv čira na želucu, a još se 1975. godine, došlo do zaključka da aspartan treba zabraniti, zbog negativnih posledica po zdravlje. 1981. je odobrena ponovna upotreba ovog tihog ubice u hrani, a zatim i u pićima.
Mnogi potrošači sigurno misle da aspartam ne može biti toliko loš, jer ako je zaista štetan, nakon toliko godina sigurno bi se učinilo nešto da se spreči njegova proizvodnja. Zakoni dobre zarade isključuju bolećivost i obzirnost pa će upravo proizvodi za decu biti bogati ovim zaslađivačem.

“Alternativni” načini zasladjivanja su i zdraviji
Okrenite se prirodnim šećerima kao što su med, agava sirup, stevija, ječmeni slad, javorov sirup ili šećer od trske.


