Stihove “Što se bore misli moje” napisao knez Mihailo Obrenović, a posvetio ih neuzvraćenoj ljubavi kneginji Kleopatri Karađorđević
Za pesmu „Što se bore misli moje“ najpre se verovalo da je narodna, a potom se saznalo da ju je napisao knez Mihailo. Međutim, dugo se verovalo da ju je on posvetio svojoj bliskoj rođaci Katarini Konstantinović, koju nije smeo da oženi da mu ne bi pao ugled u narodu i zbog toga što bi mu vera branila tu ženidbu. Međutim, 2003. godine otkriven je originalni dokument sa rođendanskom čestitkom koji je knez Mihailo uputio svojoj neuzvraćenoj ljubavi, Kleopatri Karađorđević, unuci Karađorđa Petrovića i ćerki Aleksandra Karađorđevića, tadašnjeg kneza Srbije.

Kleopatra Karadjordjevic
No, i pored toga što ju je toliko voleo, knez Mihailo, upamćen po svom velikom radu na polju unutrašnje i spoljašnje

Milan Petronijević, prvi fakultetski obrazovan Jagodinac
-Lečila se u banji u Glajhenbergu, ali, nažalost, nisu joj pomogli ni bečki doktori. Inače, njeno telo je balsamovano i smešteno u porodičnu kostrurnicu grofa Vikenburga u Beču. Kleopatrin rođeni brat kralj Petar Prvi Karađorđević prebacio je njeno telo u kriptu u Topoli-dodaje Stanojlović.
Prema njegovim rečima, Milan je, pošto mu miraz nikako nije stizao, tužio kneza Aleksandra, Kleopatrinog oca, o čemu je čak pisala i ondašnja evropska „žuta“ štampa. Ovaj Jagodinac, koga je krstio knez Miloš Obrenović, kasnije se oženio Jelisavetom Cajom Cukić, ćerkom Marije i petra Cukića, okružnog načelnika u penziji, i rođenom sestrom Koste Cukića, najviđenijeg srpskog ekonomiste tog vremena.
Dodajmo da se ove godine, tačnije 29. maja, navršava 145 godina od ubistva najobrazovanijeg srpskog vladara 19. veka, kneza Mihaila Obrenovića, a 4. septembra 190 godina od njegovog rođenja. Ostao je upamćen kao reformator i vladalac “po milosti božijoj” i “po volji narodnoj”.
Kalauz komponovao stihove
Prema Stanojlovićevim rečima, stihove za pesmu „Što se bore misli moje“ komponovao je Alojz Kalauz, češki kompozitor koji je u Beograd došao 1843. godine. On je sakupljao i beležio srpske narodne pesme koje je objavio u Beču 1850. i 1852. godine pod naslovom „Srbski natpevi (Sveska jedan i Sveska dva)“. Komponovao je „Beogradski kadril, „Biseniju“, „Fantaziju“, marš „Usklik Srba.
Jedna od prvih srpskih fotografija
Zanimljivo je i da je Kleopatrina fotografija, priložena u brošuri uz njenu biografiju, rađena u takozvanoj tablotipiji. Anastas Jovanović uradio ju je na srebrnim pločama. Pored njene, u tablotipiji su urađene i fotografije Vuka Karadžića i Petra Petrovića Njegoša.
Spomenčesma
Spomen na ranoumrlu Karađorđevu unuku predstavlja česma u selu Nemenikuće na Kosmaju, koju je 1856. godine podigla njena majka kneginja Persida. Na mermernoj ploči je napisano: Persida Karađorđević, knjaginja srbska, podiže ovaj istočnik za spomen svoje premile kćeri Knjaževne Kleopatre, rođene 14. nove 1835, a upokojene 1. julija 1855“. Ispod ploče je lepo izrezana srpska kruna ispod koje stoje reči “Ovaj izvor što žubori ovde, to je spomen cveta koji vene, To su suze mesto ladne vode, u žalosti što su prolivene”.
Tekst i foto Z. Gligorijević


