Naslovna // Tu oko nas // Jagodinac sa tri imena pomocu svedoka dokazivao identitet

Jagodinac sa tri imena pomocu svedoka dokazivao identitet

Dragan Simić rođen je kao Dane, ličnu kartu je dobio na ime Momčilo Kostić, a posle pola veka Centar za socijalni rad dodelio mu je službeno ime Dragan Simić

Dragan Simić iz Jagodine, rođen je kao Dane pre 56 godina u Trešnjevici kod Paraćina. Majka mu se zvala Katarina Simić, a oca nikada nije upoznao. Sa 15 godina dobio je ime Momčilo Kostić, sa kojim je odslužio vojni rok i bio na privremenom radu u nekoliko zemalja. Međutim, kada je pre šest godina u Trstu hteo da se venča sa Ružom Mirković, u Konzulatu su mu rekli da pod tim imenom, sa istim matičnim brojem, već postoji osoba i da ne mogu da mu izdaju potrebnu dokumentaciju. Dali su mu putnu ispravu za jednokratnu upotrebu kako bi u Srbiji izvadio validne papire. Ali, ni posle sedam godina on nema lična dokumenta. Jedino ima novo ime i prezime.

– Nije mi jasno kako sam mogao da radim u Austriji, Nemačkoj i Švajcarskoj, gde sam uredno bio prijavljen, a da posle 49 godina jednostavno ne postojim? – pita se Dragan, kome su treće, službeno, ime dali u Centru za socijalni rad u Ćupriji.

On kaže da su ga po rođenju zvali Dane. To je bilo njegovo ime i kada se njegova majka pre pet decenija udala za Jovana Marinkovića iz Vlaške. U Jovanovoj kući živeli su do Danetove trinaeste godine. Potom su prodali tu kuću i preselili se u selo Mijatovac. Onda mu je majka jednog dana donela ličnu kartu na ime Momčila Kostića. On je nije ništa pitao, jer mu je majka rekla da su to njegove isprave. Sa tom ličnom kartom Momčilo je služio vojsku u Osijeku. Čim se vratio, sa nevenčanom suprugom Ružom Mirković 1984. godine otišao je u Beč.

– Uredno smo bili prijavljeni, imali smo stan i ja sam legalno radio. Promenio sam nekoliko poslova. Tri godine kasnije otišli smo u Nemačku, gde smo dobili azil i bili do 1989. godine. Onda smo otišli u Švajcarsku. Posle tri godine morali smo da se iselimo iz zemlje. Otišli smo u Austriju. Godinu dana kasnije preselili smo se u Italiju, u kojoj smo bili do 1990. godine. Tamo smo, doduše, radili na crno. Prodavali smo voće i povrće i odlično živeli – dodaje Momčilo.

Međutim, kada je 2006. godine Momčilo rešio da se venča sa Ružom, ispostavilo se da postoji osoba sa istim imenom i ličnim podacima.
– Taj čovek je rođen istog datuma kad i ja i ima isti matični broj. Pošto su mi rekli da moram da dokažem svoj identitet, nastanio sam se u Paraćinu. Našao sam i dva svedoka koja su potvrdila da sam sin Katarine Simić. Međutim, u ćuprijskom Centru za socijalni rad dali su mi ime Dragan, a zadržali majčino prezime. Nažalost, ni posle sedam godina nisam dobio izvod iz Matične knjige rođenih, niti državljanstvo. Zbog toga ne mogu ni da dobijem zdravstvenu knjižicu, ni socijalnu pomoć, pa mi je teško da nabavljam insulin, koji svakog dana moram da koristim – ogorčen je Dragan.

Njegova supruga je preminula pre dve godine, tako da im se nije ispunila želja da se venčaju. Dragan se u međuvremenu preselio u Jagodinu, jer mu je jedan prijatelj ponudio da mu čuva kuću i da u njoj stanuje besplatno.

Na pitanje na koje ime se odaziva, naš sagovornik je odgovorio:
– Sada se zovem Dragan. Nije mi bilo teško da se naviknem na novo ime. Samo bih voleo da što pre dobijem lična dokumenta.

Tekst i foto: Z. Gligorijević

Copyright © 2012-2013 Novi Put. .