Naslovna // Kultura // Stefan Tatalovic: Stopama renesansnih umetnika

Stefan Tatalovic: Stopama renesansnih umetnika

Mladi i talentovani Jagodinac piše poeziju i scenarija, slika, glumi, bavi se dizajnom i filmskom režijom

U doba renesanse i humanizma, pored mnogih drugih – artističke provenijencije, za umetnike je važilo još jedno veoma važno, nepisano pravilo: bili su ljudi izuzetno širokih interesovanja i obrazovanja, prave erudite, koji su se bavili različitim vrstama umetnosti, a neretko i naukom, pa su oni sa pravom okarakterisani (poput legendarnog Leonarda Da Vinčija) kao jedina izvorna avangarda toga doba, pa i potonjih perioda.

Naravno, dolazilo je do zastoja u takvom pristupu umetnosti i životu uopšte, ali se opet i to menjalo, tako da beležimo da su članovi legendarne srpske umetničke grupe ,,Medijala” po takvom pristupu umetnosti i životu i po svojim takođe brojnim interesovanjima bili bliski renesansnom poimanju umetnosti.

U novije vreme to se daleko ređe događa, barem ne institucionalizovano, ali smo i dalje u prilici da zabeležimo mnoštvo svetlih primera – od neponovljivog Miroslava Mike Antića (pisao pesme, scenarija, bio novinar, slikao, bavio se filmom, recitovao i glumio), svetski uvaženog Živojina Pavlovića (po obrazovanju akademski slikar koji je jedini dva puta osvojio NIN-ovu nagradu i stekao svetsku slavu kao filmski režiser), sjajnog Moma Kapora (hit pisac – akademski slikar, novinar), preko Raleta Damjanovića (izvanredan recitator i pesnik), brojnih kantautora Bora Đorđević, Arsen Dedić, Goran Bregović, Đorđe Balašević, Bajaga i drugi – sve do najmlađih.

Grupi najmlađih umetnika takve akcentuacije, nesumnjivo, pripada i talentovani Jagodinac Stefan Tatalović (22), koji piše poeziju i scenarija, slika, glumi, bavi se dizajnom i filmskom režijom i najavljuje raskošni talenat u svestranoj umetničkoj vizuri života.

Ovaj fino vaspitani mladić markantnog izgleda rođen je poslednjeg dana (već ratne) 1991. godine u Sarajevu. Međutim, takoreći još kao beba morao je zbog ratnih dejstava na tom području da zajedno sa ocem Nebojšom (akademski slikar, stipendista Francuske vlade i dugogodišnji član ULUS-a), majkom Verom, novinarkom – urednicom u TV Jagodina i bratom blizancem Dušanom (danas student Akademije likovnih umetnosti u Nišu) prebegne u Srbiju i prvo stanište bio im je Centar za izbeglice u Prijepolju. Godine 1993. prelaze u Jagodinu, gde su i danas.

Osnovnu školu završio sam u Jagodini, a potom zajedno sa bratom blizancem Dušanom upisao Srednju umetničku školu ,,Đorđe Krstić” u Nišu. Tamo sam nastavio da se bavi glumom, jer sam to počeo još u školskoj dramskoj sekciji u Jagodini i igrao sam u jednoj izuzetno interesantnoj i alternativnoj predstavi Lutkarskog pozorišta iz Niša u kojoj nije bilo dijaloga, već samo pokreta i mimike, a govorila je o stradanju dece za vreme Drugog svetskog rata u Nišu i rasplakala je publiku, a direktno je prenošena na TV K-5. Tamo sam već svirao i u bendu i napisao scenario za trilogiju o narkomaniji, alkoholizmu i pušenju za koji je Zajednica domova srednjih škola obezbedila sredstva, ali sam ja već napustio školu jer sam uvek više voleo izvornu kreaciju od klasičnog i smarajućeg učenja. U Jagodini sam završio Elektrotehničku školu i nastavio da sviram, bavim se grafičkim dizajnom i fotografijom i počeo da glumim u omladinskom pozorištu ,,Veliki teatar” – objašnjava početak svojih burnih umetničkih putešestvija ovaj, nesumnjivo, naglašeno daroviti mladić.

Stefan je, do sada, igrao u šest premijera i nastupao u brojnim gradovima Srbije i ,,Andrić – gradu”, a pored niške predstave izdvaja i predstavu ,,Dugonja, Trbonja i Vidonja” Mladena Širole u režiji Dušana Ilića i produkciji ,,Velikog teatra” gde je igrao glavnu ulogu, kao i ulogu u kratkometražnom filmu ,,Moja priča” u produkciji jedne nevladine organizacije koji govori o narkomaniji. Posebno izdvaja ulogu u serijalu ,,Porodične tajne” na Prvoj TV gde je u jednoj epizodi igrao glavnu ulogu koju je zavredeo na kastingu, a uopšte otišao tamo zahvaljujući sugestijama Dejana Gocića, reditelja iz Niša. Stefan trenutno učestvuje u pripremanju predstave alternativnog žanra u ,,Velikom teatru” u režiji Bojana Miloradovića, koja je namenjena zatvaranju ovogodišnjg Međunarodnog festivala dečijih i omladinskih predstava (DOPS) i učešću na drugim festivalima.

Od svoje 13. godine počeo sam da snimam i kratkometražne filmove, gde sam bio scenarista, režiser i montažer. Snimao sam prijatelje i sklapao priču iz kadrova i tako sam na Festivalu dečjeg kroki animiranog i igranog filma u Beogradu za film ,,Generacija 91” u trajanju od četiri minuta osvojio glavnu nagradu Festivala – Gran pri. Bavim se i dalje filmom i po prvi put sam napisao jedan ozbiljan scenario za film alternativnog žanra ,,Dan vilin konjica”, koji govorio o otuđenosti ljudi od prirode, odnosno svog izvornog znanja. Fotografije sam izlagao na više kolektivnih izložbi, sa slikarstvom sam skoro potpuno prekinuo još pre tri godine, mada i sada volim da uradim po neki kroki u prolazu, a grafičkim dizajnom profesionalno sam se bavio u više firmi u Srbiji i Grčkoj – naglašava Stefan Tatalović i dodaje da gitaru svira od svoje 14. godine, i to klasiku i domaći rok, da ima nekoliko pripremljenih kompozicija, ali da, prevashodno, svira za svoju dušu i za svoje prijatelje, kao što i poeziju piše od četvrtog razreda Osnovne škole ali do sada nije objavljivao što, inače, u bližoj budućnosti namerava.

Kada su mog prijatelja Miodraga Petrovića pitali koliko se bavi glumom on je odgovorio: 59 godina. A on ima toliko. Kada bi mene neko slično pitao, slično bih mu odgovorio: od rođenja. Jer gluma za mene nije samo umetnost, već i način da prenesem informacije drugima i baš zato bih voleo da se bavim filmskom režijom jer je to indirektan način da se komunicira sa svetom. Gluma mi je, dakle, najbliža, potom poezija, dok mi je filmska režija najveća želja. Smatram da sva druga interesovanja samo upotpunjuju moj dar. Najveća mi je, dakle, želja da naredne jeseni u ,,Andrić – gradu” upišem Akademiju dramskih umetnosti i to odsek za režiju u klasi profesora Emira Kusturice, koji će do tada formirati tu instituciju koja će vrlo brzo postati poznata širom sveta – poručuje na kraju razgovora za ,,Novi put” mladi , talentovani i svestrani jagodinski umetnik Stefan Tatalović.

PAMĆENJE
Stefan Tatalović je bio gotovo beba kada je sa majkom, ocem i bratom morao da izbegne iz rodnog Sarajeva u Srbiju. Ipak, ističe , da je sa nepune dve godine počeo da skoro jasno pamti i seća se mnogih događaja iz Centra za izbeglice u Prijepolju.

B. Dž.

Copyright © 2012-2013 Novi Put. .