– Ljudi više vole da se nasmeju, a smeh je potreban kao lek – ističe mladi jagodinski glumac koji je sve ljubitelje pozorišta prijatno iznenadio na premijeri predstave ,,Juriš u budućnost”

Pozorište mu u krvi: Stefan Stojković u predstavi ,,Juriš u budućnost” Gradskog pozorišta Jagodine
I pored izvesnih problema, koji su, naravno, prisutni i u ovoj, kao i u drugim oblastima, pozorišni život u Jagodini kontinuirano pokazuje izuzetnu vitalnost pa otuda i ne čudi što je pozorište u ovom gradu popularno već blizu 160 godina o čemu svedoče brojne poznate i manje poznate pozorišne družine, mnogi profesionalni glumci od kojih su neki bili među vodećima u zemlji, kao i brojni amateri koji se po kvalitetu nisu od njih mnogo razlikovali, jedan period kada je pozorište bilo profesionalno, brojne nagrade i priznanja, glasoviti pozorišni festival ,,Dani komedije”, kao i Međunarodni festival omladinskih i dečjih predstava (DOPS), koji je na dobrom putu potpune afirmacije, više uspešnih dramskih pisaca, reditelja, scenografa, kostimografa, nekoliko knjiga posvećenih isključivo pozorištu…
Čudesna jagodinska pozorišna priča, dakle, i dalje se nastavlja i uvek se iznova i nenadano nađe snage da se opet krene uzlaznom linijom. To se potvrdilo i najnovijom premijerom na Večernjoj sceni Gradskog pozorišta Jagodine na kojoj je premijerno prikazana komedija ,,Juriš u budućnost” Miroljuba Nedovića u režiji Zorana Živkovića Žuće o kojoj je ,,Novi put” već opširno pisao.
Kada se u jednom trenutku, naime, učinilo da se u Gradskom pozorištu Jagodine malo posustalo (delom zbog zasićenja starijih i iskusnijih glumaca, a delom i zbog nedovoljno novca) Uprava je smogla snage da pronađe ambicioznog i izuzetno energičnog reditelja i da se zajedno opredele za atraktivan tekst, a lokalna samouprava smogla snage da to i finansijski isprati i uspeh ponovo nije izostao iako je ansambl (u kome nije bilo slabog mesta) nastupio znatno podmlađen.
Jedan od onih koji je, praktično, debitovao u Gradskom pozorištu Jagodine i izuzetno prijatno iznenadio nesumnjivo je i Stefan Stojković koji je u ovoj predstavi veoma efektno doneo rolu Drakčeta, omladinca koji se aktivirao u LGBT pokretu. Nenametljivom, ali markantnom pojavom, preciznim govornim tumačenjem, kao i sjajnim mizanscenskim kretnjama, uspeo je da ispuni sve postavljene zadatke ambicioznog reditelja Zorana Živkovića Žuće i izazove smeh pune sale Kulturnog centra u Jagodini.

Ljudi vole da se nasmeju: Stefan Stojković
Ulogom Drakčeta ovaj talentovani mladić praktično je debitovao u Gradskom pozorištu Jagodine, ali naglašava da je i na dalje član i ,,Velikog teatra” i Gradskog pozorišta Jagodine.
– U Jagodini ima više pozorišnih družina od kojih svaka ima određene kvalitete. Ipak, čini mi se da ih ima previše i možda bi sve trebalo da se fuzionišu u jednu koja bi, u tom slučaju, bila super jaka, odnosno od više nižih ligaša, sportski rečeno, dobili bismo jednog jakog ,,superligaša”. Kvaliteta, dakle, ima ali je, na žalost, razuđen. A umetnost je, i pored svega, ipak, po strani – kaže mladi glumac a na pitanje da li više voli komedije ili drame odgovara:
– Volim i komedije i drame. Sve zavisi od toga kakav je tekst i šta bi publika želela da vidi. Ipak, u globalu, drama kod nas ima slabiju prođu jer ljudi, u principu, više vole da se nasmeju. Zato je smeh neophodan. Smeh je kao lek.
Stefan će, verovatno, na jesen pokušati da upiše neki fakultet. Ako se to ne desi, veli, ostaće vezan za Gradsko pozorište Jagodine i ,,Veliki teatar”. Trenutno u ,,Velikom teatru” učestvuje u pripremi predstave ,,Crven ban” koju je prema zapisima Vuka Stefanovića Karaxića adaptirao i režirao mladi Bojan Miloradović, a premijera se očekuje drugog aprila.
– Predstava ,,Juriš u budućnost” urađena je na parodičan način i slika problem društva u celini, a lik koji tumačim, kao i svi drugi, samo je jedan trn u društvu. Radi se, dakle, o groteski sa preciznom dozom ironije koja je odlično režirana i koja će biti rado igrana i gledana – zaključuje na kraju razgovora za ,,Novi put” mladi i talentovani jagodinski glumac Stefan Stojković.
B. Dž.
Foto: A. Dobrosavljević


