Piše: Dušan Ilić, psiholog
Srpski narod je vredan i radan narod. Takav nas bar „bije glas” i to je ono što nam imponuje i na šta smo ponosni. Ali, volimo mi, možda i malo više od rada, da se opustimo, da slavimo i proslavimo. Novogodišnjim, božićnim i uskršnjim praznicima se podjednako raduju pripadnici i mlađih i starijih generacija.
Ono što niko ne priželjkuje za vreme ovih najradosnijih praznika jeste – njihova suprotnost. Naime, dosta često, naročito u ova krizna vremena, upravo su praznici vreme kada dolazi do sukoba, naročito u porodicama gde već ima problema i trzavica i kad su svi na okupu. Umesto tople porodične atmosfere pune ljubavi i sloge, vreme praznika za mnoge, a naročito žene, može se pretvoriti u haos.

Razlog tome je što smo u vreme praznika skloni preuveličavanju. Uz to, praznici i stres idu ruku pod ruku. Sa druge strane, dani kad ne radimo i imamo više slobodnog vremena, na neki način, i otrežnjuju – tada izlaze na videlo konflikti koji su bili u drugom planu zbog brojnih svakodnevnih obaveza. Supružnici i deca su na istom mestu u isto vreme, i prilika za svađu je mnogo. Osim toga imamo vremena da rezimiramo svoj život, uspehe i neuspehe, osećanja…
Kraj godine može da bude težak period za mnoge porodice jer svaki završetak nosi teret donošenja odluka, ličnog preispitivanja i istraživanja svojih odnosa sa drugima. Svodimo bilanse i razmišljamo šta jesmo, a šta nismo uradil,i a to često može da izazove nesvesne negativne reakcije i tako pokrene lične, porodične i bračne krize i konflikte.
Za roditelje i decu koji se ne bave svojim međusobnim odnosima i koji izbegavaju suočavanje sa problemima, praznici mogu biti okidač, jer tada najviše dolaze do izražaja i postaju vidljive razlike koje postoje među njima, a kojima se svesno ili nesvesno nisu bavili. One se najčešće odnose na pitanja novca, različitih interesovanja i potreba i raspodela obaveza. Probleme, pa čak i nasilje, u već ranjivim porodicama dodatno posepšuje i alkohol, koji se u vreme praznika konzumira u velikim količinama.
Praznici, a naročito Božić, podstiču na ljubav, davanje i primanje, i zato često nateraju ljude da se zamisle gde su oni u svemu tome. To je i vreme kada se ne radi, javlja se i neraspoloženje ali i pada u depresiju. Ipak, to ne mora nužno da bude loše, jer porodice i njeni članovi koji su malo senzibilniji, uočiće da imaju problem i poradiće na tome da ga reše. S druge strane, ima i onih koji će sve to samo da ignorišu, ali tako neće učiniti da problem nestane.
Kako u porodici očuvati svečarsku afmosferu, radost i veselost u vreme praznika? Iako smo u svečanim trenucima hiperemocionalni, ne dozvolimo da neke nesmotrene reakcije i ponašanja pokvare praznične užitke nas i naših ukućana. Pokažimo im svoja osećanja, saslušajmo jedni druge. Uzdržimo se od kritikovanja, pretnji, kažnjavanja. Budimo spremni na kompromise. Oduprimo se prisili da stalno kontrolišemo i dominiramo drugima (bračnim partnerom, decom, priajteljima). Organizujmo večeru za prijatelje ili izađimo negde zajedno. Nađimo vremena za romantiku, praznična atmosfera će nam sigurno u tome pomoći.
I konačno, kad nemamo ono što volimo, volimo ono što imamo.


