Najstariji dobili pakete hrane i sredstava za ličnu higijenu
Humanitarna organizacija “Amiti” iz Beograda, koja brine o najstarijoj populacij u Srbiji, i predstavnici Crvenog krsta iz Rekovca posetili su sela rekovačke opštine u kojima žive najstariji meštani. Oni su sa njima razgovarali o problemima koji muče ovu populaciju i poklonili im pakete hrane i sredstava za ličnu higijenu, koje su donirali Međunarodni klub žena iz Beograda i Ministarstvo rada. Ova humanitarna organizacija rešila je da poseti baš ovaj kraj zbog toga što su ubedljivo na prvom mestu po broju stanovnika koji su u osmoj deceniji života.
Od 11.000 žitelja rekovačke opštine preko 9.000 živi u nekom od 32 sela. Dok je u Srbiji 3,59 posto stanovnika sa 80 i više godina, u Rekovcu je taj procenat 9,21, ili tri puta više. U Dobroselici, na primer, prosečna starost svih 18 žitelja iznosi 72 godine, dok je u selu Bogalinac, u kome ima 118 žitelja, prosečna starost 60 godina.
-Udišem svež vazduh, jedem zdravu hranu bez veštačkih đubriva i pesticida, pijem čistu vodu i ne sekiram se za stvari koje ne mogu da promenim-odgovorio je osamdesetsedmogodišnji Miodrag Živanović posetiocima na pitanje šta je recept za dugovečnost.
Nakon razgovora o njihovom životu, izazovima sa kojima se susreću i zdravstvenoj zaštiti, Nadežda Satarić, predstavnik humanitarne organizacije “Amiti”, ocenila je: -Nisu oni bog zna kako dobrostojeći, redovna lična primanja su im veoma skromna, a neki ni njih nemaju. Uglavnom su korisnici minimalnih poljoprivrednih penzija, ali se ne žale. Oni koji mogu još da „špartaju“ po planini, u potrazi za pečurkama ili kupinama, od kojih će zaraditi dodatno neki dinar, srećni su.
Ona je dodala da se stariji meštani uglavnom oslanjaju na podršku mlađih srodnika koji žive u okolnim gradovima. Očekuju kad će im oni doći i pomoći koliko mogu. Ne žale se ni što nemaju ambulantu u selu.
-Meštani Dobroselice čak punih osam godina nemaju ni prodavnicu. Lekar iz Rekovca im kolima hitne pomoći dođe možda jednom u godini dana, ali sada ih baš muči što su ostali i bez puta od Bogalinca do Dobroselice. Nekako su funkcionisali sve do majskih poplava ove godine. Njime su odlazili u susedno selo Bogalinac, udaljeno 7 km do prodavnice, a lekaru su išli u Rekovac, udaljen 40 kilometara-rekla je još Satarićka.
Meštani ovog sela su posle majskih poplava, praktično, ostali bez puta. Odsečeni su od sveta. Put je i ranije krivudao i presecao rečno korito na nekoliko mesta, ali velika količina vode potpuno ga je uništila. Sada se do njih, prelazeći preko rečice i desetak puta, može stići samo terenskim vozilom. Do nekih, ne može ni njime.
-Znaju oni da njihova opština spada u najnerazvijenije i da nema velike šanse da im „opštinari“ poprave put, jer kako kažu „stradali su putevi i u drugim selima, gde ima više žitelja, pa će možda pre tamo pomagati“, ali se ipak nadaju da će se neko i njih setiti i da ih neće ostaviti odsečene od sveta pogotovu kada dođe zima-dodaje Satarićka.
Prema njenim rečima, stariji Rekovčani najviše su zabrinuti kako da obezbede drva za zimu, jer nema puta i kako će, ako budu morali da odlaze lekaru, uopšte moći da dođu do Rekovca, Ćuprije i Jagodine kada se reka bude zaledila. Pitaju se da li će iko od rodbine moći da im dođe tada. Čuli su i da je ovih dana u nekom selu na Goliji u požaru izgorela starica, pa dodatno strahuju, jer se pitaju da li će iko moći da im pomogne ako i kod njih dođe do požatra.
Tekst i foto Z. Gligorijević




