Od 2004 zaposlena za jednu od tri varijante socijalnog programa prijavila su se 692 radnika
Jagodinska Fabrika „Kablova“ nekada je zapošljavala oko 10.000 radnika. Međutim, veći broj njih odlučio se za neki od socijalnih programa, među kojima je prvi, uz novčanu nadoknadu od 2.000 ondašnjih nemačkih maraka, ponuđen 2.000. godine. Fabrika je tada zapošljavala 8.500 radnika.
Ova firma trenutno ima 2004 zaposlena, od kojih su se za jednu od tri varijante socijalnog programa prijavila 692 radnika. Tako će u ovom nekadašnjem gigantu, osnovanom pre tačno šest decenija, ostati samo 1.312 radnika. Novac je već legao na žiro-račun „Kablova“ pod imenom i prezimenom svakog prijavljenog. Ukoliko neko od njih do 29. januara ne bude potpisao sporazum, novac će biti vraćen državi.
Prema rećima Olivera Jovanovskog, predsednika Sindikata „Kablova“, najnepovoljnija varijanta je isplata 200 evra po godini staža, pa je logično što se za ovaj vid socijalnog programa izjasnilo samo oko 3 posto. Najveći broj, 60 do 70 procenata, prijavilo se za opciju „od dve do pet godina“. Oni odmah po potpisivanju dobijaju otpremninu od šest bruto plata, odnosno 371.000 dinara, mesečno će primati 37.000 dinara sve dok ne stekne jedan od uslova za odlazak u penziju, ali su u obavezi da sami plaćaju zdravstveno i penziono osiguranje.
Oni kojima je jedini izbor bila opcija „ispod dve godine“ odlaze na Biro za zapošljavanje, primaju 60 posto od svoje lične zarade i otpremninu koja takođe zavisi od visine njihove plate. Ona iznosi od 400.000 do 500.000 dinara, a može biti i veća za one koji su imali više koeficijante. Njima će država uplaćivati zdravstveno i penziono osiguranje.
-S obzirom na trenutu situaciju u Srbiji, mislim da su fabrički radnici dobili neku sigurnost. Mnogo firmi je ugašeno, a veliki broj njih odlazi u stečaj i likvidaciju. Pored toga, ovo im je neki zasluženi odmor, jer iako hoće, oni više ne mogu da rade. Kada neko 38 godina radi u tri smeen, potpuno se istroši-ocenjuje Jovanovski i dodaje da je socijalni program uspeh Sindikata metalaca Srbije, jer samo metalci dobijaju ovako povoljne socijalne programe.
Novica Batić, koji je 36 godina radio na eletronskim mašinama, uzeo je program od dve do pet godina, jer u penziju može da ode za tri godine.
-Ova varijanta mi je bila povoljna. Uzeo sam socijalni program, jer fabrika možda ode u stečaj, a opcije za odlazak budu gore. Nadam se da sam se obazbedio, ali nisam optimista, jer u ovoj zemlji ništa nije sigurno-navodi Batić.
Slavoljub Anđelković, koji je radio na poslovima armiranja i kome su do penzije ostala 22 meseca, opredelio se za za opciju ispod dve godine.
-Odlazim na Biro za zapošljavanje, koji će mi plaćati socijalno i penziono, a dobijaću i novčanu nadonadu od 15.000 dinara mesečno. Dobio sam i otpremninu od 10 prosečnih plata, što iznosi oko 500.000 dinara. Nije mi se isplatilo da uzmem 200 evra po godini staža, jer bih morao da čekam starosnu penziju-smatra Anđelković.
Stojan Veljković, koji je u fabrici radio preko 37,5 godina, kaže da je uzeo socijalni program, jer se umorio od posla, a Srboljub Mitrović, koji je radio preko 38 godina, zato što mu odgovaraju uslovi.
-Povoljno je što sam dobio otpremninu od 560.000 dinara, plaćeno penziono i socijalno i mesečnu nadoknadu od 22.500 dinara umanjenu za penziono i socijalno osiguranje-veli Mitrović i dodaje da je novac mali za pokretanje biznisa, pa će njime pomoći svoju decu.
Sledi privatizacija
-Najbitnije je da imamo posao. Prosečna plata, koja ni dan nije kasnila ni u vreme krize, iznosi 29.000 dinara. Ministarstvo građevine, saobraćaja i infrastrukture objavilo je da je Fabrika „Kablova“ na četvrtom mestu na beloj listi. Međutim, očekuje nas tender krajem februara ili početkom marta. Postoji osam zainteresovanih firmi, ali prema našem mišljenju, nijedan od njih nije ozbiljan kupac. U svakom slučaju, oblik svojine mora da se promeni, jer ne može više da postoji društvena svojina-kaže Jovanovski.
Prema njegovim rečima, pitanje je da li će to biti realizovano prodajom imovine, dokapitalizacijom, a postoji i mogućnost odlaska u Akcijski fond, pa bi država na tržištu trgovala njihovim akcijama.
-Niko neće da kupi nešto ne radi. Fabrika oko 70 posto proizvoda izvozi u Rusiju, Češku, Slovačku, Mađarsku, Poljsku, Hrvatsku i arapske zemlje. Prošle godine izvezli smo robu u vrednosti od oko 35 miliona evra-zaključuje Jovanovski.
Mladima posao
Predsednik sindikata kaže da fabrika može da bude profitabilna sa 1.500 radnika. Pošto je kroz četiri socijalna programa otišlo dosta visokobrazovanih strušnjaka, ali i dobrih majstora, mladi raznih obrazovnih profila moći će da se zaposle. Pre tri godine primili su pedesetak mladih koji su dobili rešenje za stalni radni odnos.
Tekst i foto Z. Gligorijević




