Grad Akaba sa oko osamdeset hiljada stanovnika, jedina jordanska luka Akabskom zalivu ili, kako ga još zovu Zaliv Eilat, smješten u uskom pojasu između Izraela i Saudijske Arabije. Lučki grad i grad turizma. Zbog njegovog geografskog položaja od vitalnog je značaja za Jordan. U vrijeme antičkog doba Akaba je važila za jedan od glavnih trgovačkih gradova Azije i Afrike. O njegovom davnom postojanju svjedoče pisanja u Bibliji.
Piše: Boško Beuk
Sa doka broda, predamnom obrisi prelijepog grada. Visoke palme, plaže uređene. Negde na sredini plaže smješten je visoki stub, po vlastitoj procjeni od oko 30 do 40 metara, na kojem se vijori Jordanska zastava, ogromnih dimenzija. Naslonjen na Izraelski grad Elat, dijeli ih jedan zid, niži, ali čini mi se, mnogo “čvršći” od onog Berlinskog. Zid završava na samoj obali, uz samo more. Plivajući se može prijeći na drugu stranu, barem tako izgleda. Za pretpostaviti je da su budne graničarske oči i oči vojnika uz obje strane granice bodre na eventualne zalutale i osmijele avanturiste, željni avantura.
Jordan sam doživljavao kao zemlju koja je na buretu baruta spremnog da eksplodira, kao taoca u kandžama susjedne “svete” zemlje i zahuktalog bratoubilačkog rata u Siriji, na sjeveru zemlje i tolerantne Saudijske Arabije. Luka gdje smo pristali je prepuna vojnih oklopnih vozila, tenkova, nekih kontejnera prekrivenih ceradama. Kretati se lukom moguće je jedino autobusom. Ovu sliku još nosim iz naših krajeva. Toplina grada, koju sam osjetio sa doka broda, i ova slika u luci ne odgovaraju doživljaju običnog namjernika. Sva uvjeravanja da je ovdje sve sigurno su sumnjičava.
Voze nas lučkim vijugavim ulicama, kroz “šumu” vojne opreme, pretpostavljam namjenjene za Izrael ili Siriju, ili obje zemlje. Na glavnoj porti luke stražare naoružani vojnici u maskirnim uniformama, pored spuštene rampe. Autobus usporava, zastaje na kratko. Službenici i naoružani vojnici pogledom ispraćaju podizanje rampe i odlazak autobusa u grad.
Raspoloženje se mijenja udaljavanjem od luke prijatnim iznenađenjima, nailazimo na semafor, autoput Evropskih standarda. Grad smješten odmah uz luku, vrvi od ljudi. Ulice su prepune kičasto ukrašenih kočija. Taksiji zelene boje krstare u svim pravcima. Sa obje strane auto-puta postavljeni reklamni bildbordi na kojima se nude telefoni, komercijalna roba, razna bezalkoholna pića, garderoba, koncerti, poznata lica svjetskih modnih pista. Na svim stranama su istaknuti posteri i fotografije članova kraljevske porodice. Primjetni su bildbordi političkih partija za predstojeće izbore. Iznenađujući je veliki broj žena kandidata, što govori jasan stav odnosa društva prema slabijem polu. Ovoliki broj izbornih kandidatkinja, koliko sam vidio u ovom gradu, nemoguće je vidjeti u svim našim novonastalim državama. Grad čist sa uređenim šetalištima, ukrašavaju ga zelene aleje, travnjaci i poneki park. Slika iz luke brzo je iščezla.
Na trgu u samom centru grada, bezbroj takstista, ne dosađujući, kulturno nude uslugu obilaska grada ili prevoza do Petre. Odmah pored njih su Beduini sa kamilama, kočijaši sa kočijama. I svi oni uz osmijeh, bez imalo drskosti uz redovnu dobrodošlicu “Dobrodošli u Jordan” stoje nam tu na usluzi.
Ulice prepune modernih prodavnica, kafića, restorana. Akaba je jedan mikrokosmos, grad svega lijepoga što Jordan u cijelosti ima za ponuditi. Prekrasne hotele arhitektonski uklopljene u izvorni izgled grada.
Na putevima je najviše japanskih vozila. Za ne povjerovati je koliko žena vozi automobile, što je za našu spoznaju „strogosti“ arapskog načina razmišljanja i vjerske tradicije, nezamislivo. Grad prepun banaka, mjenjačnica, Western uniona, ustanova za brzi prenos novca. Primjećuje se da u Akabi živi dosta stranaca iz cijelog svijeta. Ovu idilu savremenosti “narušavaju”, dajući specifičnost gradu, Beduini sa svojim šatorima, nezamislivo bez jedne ili više kamila i obaveznu ponudu beduinskog, vrlo ukusnog, pomalo ljutakstog, čaja, sa umočenim listom bosiljka. Uz pjesmu i čaj i lijeni pogled prileglih kamila uveseljavaju znatiželjne turiste dozvoljavajući im fotografisanje sa njima. Mnogi turisti uz ovakav prijatan pristup Beduina, vrlo rado pristaju na deseto ili dvadesetominutno jahanje.
Načičkane džamije “narušava” manji broj pravoslavnih crkava. Uz sva prijatna iznenađenja ovog grada sigurno je druženje odže i pravoslavnog popa u bašti prekrasnog restorana Ali Baba. Bez imalo predrasuda sa puno uvažavanja i tolerancije, svi vjernici bilo koje vjere ovdje žive život dostojnog čovjeka.
Porodične šetnje poligamijskih brakova su učestala pojava, muž u naručju nosi jedno ili dvoje djece, pored njega ili korak iza, držeći se zaruke, idu njegove žene (maksimalno je dozvoljeno oženiti četiri žene), sa preostalom djecom. Šetnja bez ijedne riječi, samo uz dječiji smijeh. Koliko god vladalo mišljenje da je u arapskom svijetu žena samo stvar, ovdje u Jordanu u Akabi imam osjećaj ravnopravnosti. Nemoguće je vidjeti ženu da radi u restoranima, kafićima ili na “bazaru”, ali su zato radna mjesta u institucijama, raznim ustanovama, kompjuterskim radnjama i servisima, na šalterima isključivo “zauzele” žene. Uočljivo je da se sukobljavaju žene modernog i tradicionalnog, religiozno propisanog načina oblačenja, koje na sebi imaju burke, Hidžabe, Kimare ili Čadore, kako li se sve ne zovu ove vrste odjeće.
Zbog problema sa lap-topom, morao sam se obratiti servisu. Uslugu popravke i ponovnog instaliranja programa nisu htjeli naplatiti. Na upit koliko usluga košta samo sam dobio odgovor “Dobrodošli u Jordan!”
Doživljaj koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim je plivanje sa morskim kornjačama i delfinima uz društvo raznoraznih vrsta i boja, jata riba.
Mnogo je hvalospjeva o ovom gradu i ovoj državi, neopravdano zaobiđenu na turističkim kartama svijeta. Grad koji ima dušu, nit koja spaja. Možeš da ga voliš i budeš dio njega. Ovu zemlju da osjećaš svojom domovinom.