Volim aerodrome, košmar koji na njima vlada. Čekanje slijedećeg leta u nekom tamošnjem caffeu opušta, tjera na razmišljanja. Susrećući nova lica, susrećem toliko dvojnika da se uvijek, redovno na svakom letu, sjetim nekog zaboravljenog poznanika, nekog nekada bliskog mi lika. Ta sličnost slučajnog prolaznika vrlo brzo probudi sjećanja i oživi zaboravljeni lik. Dešava se da neko od tih... 

Danas je Sv. Aranđeo, porodična slava. Ne, nisam religiozan, ne vjerujem u imaginarnost, vjerujem u realnost koja nas okružuje i prati, ali ovaj dan je poseban. Vraća sjećanja na sve one lijepe trenutke zajedništva i druženja, poštovanja i ljubavi koju smo gajili jedni prema drugima ne pitajući se ko je ko i odakle je. Sjećam se, bilo je to davno, ljudi zvani i ne zvani, znani i ne znani... 

Pise: Bosko Beuk Post turistička sezona u Španiji traje svo vrijeme u godini do početka nove, glavne, turističke sezone. Glavni turisti post sezone su penzioneri iz zapadnih zemalja, smješteni u kampove dužinom cijele Španske obale. Borave u Španiji od šest do devet mjeseci. Svo to vrijeme žive u svojim kampmobilima, prikolicama, bungalovima, a mnogi u svojim kupljenim apartmanima, ne razmišljajući... 

Piše: Boško Beuk Prošlo je mnogo godina od mog posljednjeg posjeta Pragu. Kao da je vrijeme ovdje stalo. Sve je kao onomad. Iste fasade na zgradama, doduše negdje osvježene, prkose tmurnom vremenu, niskih oblaka. Ljudi i dalje tihi, nečujni. Grad spava u kolijevci prošlog vremena. U vožnji taksijem od aerodroma do hotela u kojem ću odsjesti, taksista raspoložen za razgovor, a kako i nebi... 

Piše: Boško Beuk Nikola Tesla je u jednom svom intervjuu davne 1924. godine koji je dao Galveston Daily News-u o ženama rekao slijedeće: „Sada je nježna žena blagog glasa kakvu sam obožavao praktično nestala. Na njeno mijesto došla je žena koja misli da je njen glavni uspijeh u životu u tome da se što više izjednači sa muškarcem – odijevanjem, glasom i postupcima, u sportovima... 

Piše: Boško Beuk Danas sam pročitao jednu Baranjsku priču, istinitu. Pisao je moj dragi prijatelj iz Belog Manastira Aleksandar Ignjatić, Aco smo ga zvali, koga nisam vidio najmanje dvije decenije. Dug je to period. Mijenjamo se, nismo više isti, barem taj fizički izgled, deformacija tijela koja prati godine u kojima smo, među nama stvara strance, nepoznate ljude, ali duh, onaj unutrašnji,... 

Piše: Boško Beuk Frankfurt, prošla je ponoć . U König bistro baru provodim noć, ne što mi se išlo u bar ili da provedem cijelu noć u nekom zadimljenom ćumezu punom alkoholiziranih, izgubljenih samaca i samkinja koji ispijajući po ko zna koje veliko pivo pokušavaju jedne druge obrlatiti i odvesti u neki skriveni zamračeni prostor u obližnjim ulicama i nasladiti svoje alkoholom izazvane... 

Piše: Boško Beuk Noć je trajala dugo. Putovao sam autom iz Belog Manastira do Zagreba, potom autobusom i vozom ka Italiji do Venecije. Čekajući let na aerodromu Treviso pored Venecije za Valenciju i u trenucima čekanja, dosađivanja, piljenja u prazno, mada nastojim da nikada ne piljim u prazno, nailaze svakojake misli. Prevrćući po tek održanoj osmomartovskoj zabavi u Belom Manastiru, sabirem... 

Piše: Boško Beuk Vrlo često povlačimo paralele u životu sa svim i svačim. Najčešći je zaključak da smo u svemu naj. Običan narod svjesno dovode u zabludu ispirući im mozak svakodnevnim temama o životnoj egzisteniciji i uvjeravajući ih da smo presvjetli. U tom cilju se emituju razne vijesti iz svijeta kojima se želi naglasiti da su sve zemlje u problemima većim nego što je kod nas,... 

Piše: Boško Beuk Vozeći prema Barseloni nekih 250 km, Nacionalnim putem, izbjegavam auto-put jer vozeći se njime ne uspjevaš uživati u čarima Španske obale, gradova i sela, jedinstvenih plantaža maslina, mandarina i narandži. Ujedno se uštedi i skupa cestarina. Ono što čini interesantnu ovu maršutu su i slobodne žene koje stoje dobrim dijelom puta sa strane nudeći svoje oskudno obučeno...