Naslovna // Neomedjeni prostor // Kairo: Grobovi kao konaciste

Kairo: Grobovi kao konaciste

Piše: Boško Beuk

 

 

 

 

Horgadu, grad na obali Crvenog mora u Egiptu, sa Kairom povezuje novi auto-put izgrađen uz pomoć vlade Japana. Auto put sa tri trake vijuga istočnim rubnim dijelom Sahare. Nedostaju mnoga prometna obilježja, što u ovakvim uslovima nije problem. U Egiptu nije važno kojom trakom voziš, možeš obilaziti sa bilo koje strane, bez korištenja žmigavaca, uz upotrebu sirene u znak upozorenja i pozdrava.

Pustinjsku jednoličnost razbije poneki beduinski šator smješten uz auto-put, što nije običaj za istinske beduine, koji svoj kutak traže pored neke oaze sa dovoljno vode. Na duljini preko sto pedeset kilometara nigdje nema benzinske pumpe. Nema restorana, parkinga, ničega od infrastrukture koja je uobičajena za ovakve auto-puteve.

Naziru se prvi periferni djelovi Kaira. Širinom obadvije strane auto-puta lijepo zdanje, liči na most u funkciji kontrolnog punkta ili naplatne rampe. Prisutni vojnici u uniformama koje nose podsjećaju na francuske vojnike iz Legije stranaca, što me ne čudi, znajući da je Napoleon 24. jula 1798. ušao u ovaj grad i Egipat i tu se zadržao do 1821. godine i ukorijenio francuski uticaj sve do danas.

Kairo je grad sa 16 miliona stanovnika, po popisu iz 2008. godine. Sa širom okolinom grada smatra se da ih ima preko 25 miliona, što je trećina sveukupnog broja stanovnika ove države. Ono što je za ne povjerovati, ali je istinito, preko četrdeset i šest hiljada stanovnika svoj konak pronalazi po raznim grobovima kairskih grobalja.

Stari grad Kaira je ansambl islamske umjetničke arhitekture, od 1979. godine je pod zaštitom UNESCA. Kairo je politički i kulturni centar Egipta u kojem su smješteni razni univerziteti, visoke škole, teatar, muzeji, ambasade, sve što je značajno za prosperitet i suverenitet jedne države.

Odjednom, niotkuda, mnogo vozila na putevima. Gužva je sve veća. Saobraćaj se odvija bez ikakvog reda i pravila. Svi trube i mašu. Presjecaju jedni drugima puteve, voze u kontra-smjeru, svi su opušteni, što bi u našim prilikama izazvalo svađe, izmjenu udaraca. Na putevima prodavači novina, cigara, muškarci, žene, nema razlike. Mnoge žene pored sebe imaju malu djecu, poneke su sa djecom u kolicima na ovim vrelim martovskim danima. U državi rasula i nemaštine ovakve slike su sve češća pojava. Na gradskim ulicama je živi vašar, prodaje se sve i svašta. Skoro u samom centru grada jedan čoban sa stadom ovaca pretvorio dio široke raskrsnice u svoj prodajni prostor. Prljavština je prateći simbol ove zemlje drevne kulture. I u tom kaosu višemilionskog grada nigdje ne vidjeh nekakvu saobraćajnu nesreću.

Djelovi modernog grada podsjećaju na mediteranske gradove sa tragovima Francuske i Britanske kulture, dok je tradicionalni dio grada zadržao prepoznatljivost Osmanijskog carstva. Spoj modernog i tradicionalnog daju Kairu specifičnost homegene sredine u kojoj nesmetano žive vjernici islamske vjeroispovjesti i Kopti (pravoslavci). Kršćanstvo i Islam su, kako sam se uspio informisati, a i uvjeriti se, ukomponovani u jednu harmoničnu melodiju. Razlike koje su primjetne nisu presudne u njihovom međusobnom odnosu.

Pored mnoštva kulturnih zdanja, spomenika, arhitektonskih svjedoka vladavine imperija tog vremena, Gize piramide, najpoznatije građevine od postojanja svijeta, prkosno su odolijevale svim naletima i netaknute hiljadama godina zadržavaju svoj sjaj do današnjih dana. Pored oštećenja preostalih šest Svjetskih čuda, piramide bivaju netaknute.
Teoretski piramide postoje oko 4500 godina, građene su u vremenskom periodu od 100 godina pod četvrtom kraljevskom dinastijom kao grobovi tri Faraona. Piramide Chephren i Cheops primjetne su iz predgrađa Gize. Najezda stambenih zgrada već nagriza slobodne površine oko piramida. Brzina širenja Kaira prijeti da u skorije vrijeme piramide postanu dio gradske četvrti, što bi bilo katastrofalno za značaj ovih zdanja. Ove piramide, zajedno sa Mykerinos piramidom su od 1979. godine kulturni spomenik svjetske baštine pod zaštitom UNESCA. Pored ove tri piramide, leže još šest manjih, malo spominjanih. One su sagrađene kao grobovi bliže familije faraona.

Postoje mnoga mitološka zabilježja o načinu gradnje, o značenju piramida. Njih smatraju spojem Kosmosa i Zemlje, vječnim životom sahranjenih faraona u njima. Posmatrajući ih i krećući se pored njih, javlja se nekakav čudan, neopisiv osjećaj, strujanja tijelom. Definitivno je da običan posjetilac osjeti magičnost njihovog postojanja. Oduševljenje piramidama narušavaju dosadni prodavači raznih krivotvorenih suvernira, razglednica, slika, bižuterije, raznih sitnih skulptura. Svima je zajedničko da poklanjajući sitne predmete neupućenim turistima, napominjući da je to od Boga i da je grijeh ne uzeti, da bi samo nakon nekoliko sekundi, tražili novac kao milostinju za njihovu djecu. Povlačenje za rukav, domicilnih stanovnika, nudeći usluge jahanja kamilama, vožnji u kočiji, prevazilazi u smarajuću posjetu ovakvom predivnom zdanju. Konjske i kamilske balege su mozaični dizajn šetajućih površina.

Na samo dvestotinjak metara smješteni su beduinski kampovi, vlasnika kamila i konjskih kočija. Dvadesetominutno jahanje kamila privlači pažnju i pruža ugođaj beduinskog života u Saharskoj pustinji. Sa vrha brijega u blizini piramida, turisti ovjekovječuju svoj jahački pohod pustinjskom stazom beduina, fotoaparatima i video-kamerama. I pored unaprijed plaćenog jahanja, svima je zajedničko da traže posebno bakšiš za vodiče kamila, iako su vodiči sami vlasnici.

U podnožju piramida, već u sklopu grada, nalazi se poznata Sfinga od Gize, isto toliko stara kao i piramide. Figura sjedećeg lava sa ljudskom glavom dužine 73,5 metara i oštećenim nosom, okružuje ljudska nemar dosadnih preprodavaca lociranih ispred same Sfinge, čiji je cilj prodati bezvrijedne artikle ne mareći za značaj ovog svjetskog čuda. Konjskih i kamilskih balega i ovdje na svakom koraku.

Prosci, zajedno sa preprodavačima, zagorčavaju ovu jednoživotnu posjetu, radosnih turista koji se vraćaju ogorčeni, potiskujući prvobitno oduševljenje njihovog krunskog putovanja.

U Kairu je smješten jedan od najvećih muzeja današnjice, Egipatski muzej na Tahrir trgu, samo nekoliko desetina koraka udaljen od rijeke Nil. U njemu su smještena najvrednija umjetnička blaga faraonske epohe, osmanskog i grčko – rimskog carstva. U muzeju su smješteni vrijedni eksponati pronađeni u grobnici faraona Pharao Tutanchamun. Predivno je pogledati borilačka kola, lukove i strele, štitove. Kovčege od zlata težine 110 kg. Sitne alatke i pribor. Nakit, obuća, garderoba. Sve sačuvano u izvornom stanju. Statue, mumie, sarkofazi, novčići iz grčko-rimskog carstva i bezbroj vrijednih kipova. Predmeti za igre, dječije kolijevke.

Pored muzeja nalazi se zapaljena zgrada Mubarakove vlade podsjećajući na nedavno Egipatsko proljeće, rovoluciju koja još uvijek traje. Nezadovoljstvo Egipćana sa novo-izabranom vladom svakodnevno ispoljavaju demonstrirajući ispred vlade na Tahrir trgu.

Jedno je sigurno, Egipćani nisu u stanju zadržati kulturno nasljedstvo koje traje hiljadama godina i u novom „demokratskom“ društvu s prisustvom interesnih velikih sila, tonu u dubinu ovisnosti iz koje nikada nisu niti izašli.

Copyright © 2012-2013 Novi Put. .