Naslovna // Neomedjeni prostor // Kojim to jezikom pricam?

Kojim to jezikom pricam?

Piše: Boško Beuk

Kako život piše priče, tako se odlučih da svoj životni, neželjeni scenarij, stavim na papir i u obliku knjige ostane vječni svjedok jednog doba stradavanja u kojem su se počinioci trudili učiniti što veće nedjelo i na taj način trofejisati svoja „djela“ dokazujući tako svoju odlučnost u namjeri progana, batinanja, zastrašivanja i drugih nasilnih metoda.

Knjiga će kada izađe, a nadam se do jeseni ove godine, sadržavati imena počinioca, vrijeme i mjesta događanja. Istinita priča u kojoj sam glavni akter iako nikada nisam razmišljao da imam jednu takvu ulogu.

Ne bi mi problem napisati knjigu. Tema neiscrpna, i zaboravljene misli naviru same, stranicu po stranicu i knjiga napisana. Tek tada nastaje pravi problem. Moji dragi uvaženi prijatelji pisci, oni hrvatski mi rekoše imam puno srpskih riječi u svom vokabularu i da ako knjigu namjeravam prodavati i u Hrvatskoj moram se pozabaviti hrvatskim jezikom. Sa druge strane moji mi rekoše imaš previše hrvaštine u svom pisanju.

Gledam i pitam se ko je sada ovdje lud. Ja, koji govorim svoj maternji jezik od rođenja ili neki novi jezikoslovci koji žele razdvojiti ono što je nerazdvojivo. Svo svoje školovanje sam učio srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski, pa su ga mijenjali u srpski ili hrvatski, odnosno hrvatski ili srpski. Bilo kako bilo to bi jedan jezik koji smo svi govorili i razumjeli se. E danas to više nije tako. Danas se dešava da od jednog jezika imamo četiri, srpski, hrvatski, bosansko-hercegovački i crnogorski, e još malo pa nam fali hercegovačko-bosanski.

Izvor: http://www.in4s.net

Izvor: http://www.in4s.net

U svim tim novim jezicima pokušavaju se pronaći razlike, ubaciti nova slova. Ali kako god pokušali primijeniti nepromjenjivo uvijek se vraćaju korijenu. Sukobljajvanje dva istovjetna jezika su redovna jer kako objasniti logiku, barem je ja ne vidim u slijedećim primjerima.

U Hrvatskoj će reći križ, križanje, prekrižiti, ali dijete će u crkvi krstiti. Za kuću u hrvatskom jeziku kažu dom, ali je žena kućanica, dok je u srpskom jeziku u kući žena domaćica. Valovi se talasaju, ali se filteri na autu zrače. Administrativni entitet jasno definisan na temelju teritorija i stanovništa u srpskom jeziku se zove Opština, a za isto u hrvatskom se jeziku kaže Općina. E, sad slijede nedoumice koje će malo ko objasniti na pravi način, jer objašnjenja, koliko se god ko trudio nema. Po ovom primjeru u hrvatskom jeziku bi trebali reći „ćuti“, odnosno u srpskom „šuti“, tada bi sve imalo smisla.

Od imenice „sreća“ stvorili su dva prijedloga „sretan“ i „srećan“, samo neka bude razlike. Za naš obavljeni rad dobijamo adekvatnu nadoknadu koja se zove „Plata“ ili „Plaća“. Sve bi bilo kako treba da nema opet nejasnoće i da se ne poveže se sa imenicom pripadajućeg jezika u jednu cjelinu. Primjera je nelogičnosti je mnogo, a nedoumice kojim jezikom pričamo su sve izraženije.

Povezanost je tolika da su se mnogi izgubili u ovom blatu iz kojeg se čist ne izlazi. Tako ćemo i dalje tražiti i izmišljati razlike u jeziku istih naroda ili istih korijena koji su razdvojeni. U Americi se neće stiditi i reći da pričaju engleski jezik. Cijela južna i srednja Amerika, osim Brazila, pričaju španski. Austrijanci i dio Švicarscke kao maternji jezik govore njemački.

Meni ne preostaje ništa drugo nego da pišem knjigu onako kako govorim, kako sam učio cijeli život, a budući moji čitaoci neka odluče kojim će jezikom okititi moju knjigu pisanu na srpsko-hrvatskom.

Copyright © 2012-2013 Novi Put. .