Novi Put » Od diskriminacije do ljubavi iz navike

Naslovna // Neomedjeni prostor // Od diskriminacije do ljubavi iz navike

Od diskriminacije do ljubavi iz navike

Bosko-Beuk71122Piše: Boško Beuk

Frankfurt, prošla je ponoć . U König bistro baru provodim noć, ne što mi se išlo u bar ili da provedem cijelu noć u nekom zadimljenom ćumezu punom alkoholiziranih, izgubljenih samaca i samkinja koji ispijajući po ko zna koje veliko pivo pokušavaju jedne druge obrlatiti i odvesti u neki skriveni zamračeni prostor u obližnjim ulicama i nasladiti svoje alkoholom izazvane seksualne potrebe, nego što sam prisiljen negdje zadržati se u ovoj hladnoj majskoj frankfurtskoj noći.

Hoteli su svi puni, niti jedno mjesto se ne može naći. Sve su okupirali gosti Email-Expo sajma, na kojem učestvuju preko 50 izlagača E-mail-marketinga. Pročitao sam da se održava taj sajam za koji nisam pridavao neki veliki značaj, i baš zato sada sjedim u zadimljenom baru iako je pušenje zabranjeno. No, konobarica je odškrinula vrata jednog djela bara pa dim se ne zadržava toliko u tom prostoru. Gutajući dim i zakašljavajući se, jer već godinama ne udišem nametnuti dim, no ovaj put sam prinuđen.

image001Ova noć ima svoje prednosti, uspjevam sprovesti analize vlastitih poteza, nekih propusta, ali i analize putovanja od Španije do Njemačke, na koje sam se nakon dugo vremena uputio autobusom. Obično tim pravcima putujem avionom, ali sam ovaj put odabrao da krenem autobusom. Bi naporno ali i drago mi, jer sam nakon dugo godina prošao mojim starim putevima prisjećajući se dogodovština i mjesta koja su poprimila drugi ljepši oblik.

Autoputevi su uredniji. Francuska je još ljepša, izazovnija. Moja posljednja putovanja Francuskom su bila do Perpignona i Touluza, nisam zalazio u unutrašnjost, tako da mi je prijatno iznenadio napredak ove zemlje u tako kratkom vremenu.

Ono što se na putovanju autom ne dešava tako često, ovaj put me iznenadilo da su kontrolisali autobuse, putnike u autobusima, skoro je svaki zaustavljen u vremenu u kom su nas zadržali na kontroli. Ono što je bilo primjetno da je policija posebnu pažnju posvetila neevropljanima.

Svima koji su druge boje kože, drugačijeg izgleda kontrolu su sprovodili detaljnije, zagledali se u dokumenta, lica i ponovo u dokumenta. Zadržavali se po nekoliko minuta, djelovalo je kao rasna diskriminacija, da li su imali nekakvog posebnog razloga ili ne – ne znam, dok su nama Evropljanima gledali onako površinski, čak i nezainteresirano.

Nakon nekoliko sati vožnje u jutarnjim satima za vrijeme pauze na jednoj od mnogo prelijepih odmarališta na benzinskim pumpama, čak mogu primjetiti da su odmarališta na Francuskim benznskim pumpama najljepše uređena, najprostranija, u drveću, djeluju kao gradski parkovi, policija kontroliše, daleko u unutrašnjosti Francuske sve torbe u jednom autobusu. Nas su ovaj put poštedjeli.

Put nas je doveo do Njemačke u Freiburg, pauza od najavljenih 20-ak minuta potrajala je duže, opet zbog policijske image002kontrole. Kontrola je uslijedila opet ljudima drugih kontinenata, druge boje kože i izgleda. Njemačka policija nije ni kontrolisala Evropljane, doduše jednog Španca koji više izgleda kao Arap, ostali su tragovi njihovog stoljećima dugog boravka u okupiranoj Španiji. Tim, ciljano odabranim „sumnjivcima“ su pregledavali i torbe. Ovaj put je policija imala pun pogodak, pronašli su jednog Arapa sa falš papirima, mada je on djelovao mirno i nije mi izgledalo da se mnogo opterećuje. Odveli su ga.

U bar su nagrnula nova lica, rege muzika je bivala sve glasnija, volim rege muziku i prijala mi je u ovo gluho doba noći. Koliko god je puno ljudi i zagušljivog dima, mirisa prolivenog i predoziranog piva, nema galame. U toj atmosferi razmišljam o mojoj zabranjenoj ljubavi postavljajući mnoga pitanja, ona za i protiv.

I jedna i druga su za razumijevanje i podržavanje. Koliko je danas zabranjenih ljubavi? Jesu li one danas iskrenije i češće od „ljubavi“ iz navike? Zašto smo sa nekim u zajedničkom životu ako nam taj odnos ne prija, ako tražimo ono što nam kod kuće fali, sa drugom osobom? Koliko je upropaštenih brakova samo zato što su ostali živjeti zajedno od „ljubavi“ iz navike ili spašavanja braka zbog imovine ili djece koja ne mogu biti sretna u takvom jednom braku.

Više ne svira rege muzika, konobarica je promijenila muziku i sada slušam Eminema, ne prija mi baš. Počinjem razmišljati šta se desilo sa onim jadnikom kojeg je policija odvela zbog fališranog dokumenta, da li je bio falširan, i šta ako jeste, koliko je falš poteza učinjeno na tim kontinentima među obojenim i drugačijim ljudima od nas Evropljana da ih i danas još uvijek obilježene već onako same po sebi diskriminiraju. Obilježeni su jer su drugačiji.

I dok se noć lagano gubi pred prvim obrisima zore, znam da mnoge zabranjene ljubavi spavaju u naručjima sovjih ljubavi iz navika i da obilježeni spavaju svoj nemiran san očekjući novi prepad neke od Evropskih policija na putovanjima širom Evrope. Ja ću sada na kratkom putovanju autobusom do aerodroma razamišljati o njoj, i o tom jadniku, i mnogim jadnicima koje srećem širom svijeta u nemogućnosti da im bilo kako pomognem, ali zato mogu pomoći svojoj zabranjenoj ljubavi i željeti je.

Let iz Frankfurta do Valencije će proći za samo tri sata bez nekih većih stresova i iznenađenja, a ja ću ovako umoran prespavati miran let, bez treskanja autobusa i odmoran se vratiti na sunčanu obalu Mediterana.

Copyright © 2012-2013 Novi Put. .