Naslovna // Neomedjeni prostor // Odesa i Jalta – gradovi lepotani u oazi mira

Odesa i Jalta – gradovi lepotani u oazi mira

Piše: Boško Beuk

 

 

 

 

Kada se negdje u Evropi ili u svijetu spomene Ukrajinac ili Rus, ljude spopadne nekakav strah i odmah im kroz glavu prolaze slike nasilnih ljudi, kriminalaca ili mafijaša visokog ranga. Ovu iskvarenu sliku o jednom narodu, kao uostalom i sliku o “lošim” Srbima, stvori moćna medijska hajka na osnovu par pojedinaca koji pripadaju tom miljeu. A slika jednog naroda, njegove kulture, poštenja i dobrih namjera je uvijek drugačija.

Odesa i Jalta, dva Ukrajinska grada na Crnom Moru, dva su dragulja, dvije svijetle tačke koje svijetle posebnim sjajem u sazviježđu gradova sa zvučnim imenima koji nas oduševljavaju na samu pomisao o istim. Posebnost ova dva grada je u mnogo čemu.

U Odesi sam osvanuo u jutarnjim satima, jedne oktobarske subote, oko devet sati. Grad su prekrili oblaci prijeteći kišom. Hladnoća tjera na cvokotanje zuba. Rijetki domaći na ulici spremni na hladnije vrijeme, toplo obučeni, ne osjećaju ovu hladnoću kao mi, slučajno zalutali u grad tišine. Poneki automobil narušava oazu mira. Na ulicama u ovo subotnje jutro samo su zaposleni koji žurnim korakom koračaju ka svom radnom mjestu.

U vrlo kratkom vremenu su otvorene sve radnje, ugostiteljski objekti, spremni na prijem prvih mušterija. Sve je više automobila na ulicama. Grad se budi. Moderno opremljene bogate trgovine napunjene sa svim postojećim markama potrošačke robe. Cijene nisu u skladu sa zapadno-evropskim, nešto su više, ali ponuda je bogata.

Oko pravoslavne crkve, smještene u srcu grada, u prekrasnom centralnom parku, postavljeni su štandovi za prodaju suvenira. Cijena im baš i nije jeftina, ali cijenkanjem se može dogovoriti nešto povoljnija od prvobitne cijene. Plaćati se može u svakoj valuti. Prodaju pravoslavne ikone, poznate lutke babuške, razne suvenire sa motivima Odese. Sve je više ljudi u prekrasnim parkovima, opušteno šetajući. Kafići su još uvijek poluprazni ili u njima nema nikoga. Po viđenom ovdje nema jutarnje vreve na koju sam navikao u našim gradovima. Sve je nekako drugačije, posebno lijepo. Prija ovaj ugođaj mira u ovo hladno jesenje jutro.

Grad je vrlo čist. Široke ulice, drvoredi. Samo poneka visoka zgrada strči narušavajući ljepotu starih zdanja Operne kuće i baleta, Potemkin stepenica, Palata Kinski i Tolstoj, Teatra…. Lijepo uređene fasade, okrečene u svim živim bojama, prkose tmurnim oblacima.

Odesa je uspješan spoj zadržanog starog, otmjenog življenja sa modernim načinom, gdje se izgubilo vrijeme i osjećaj u najezdi konzumentnog i prezaduženog društva. Ovdje u ovom lučkom, milionskom gradu se živi život ispisan u mnogim basnama, održavajući tradiciju poštovanja, cijenjenja umjetnosti i kulture. Otići iz Odese, a ne obećati sebi da ću se vratiti bio bi grijeh prema samom sebi.

Slijedećeg nedeljnog jutra iznad Jalte je osvanulo sunce. Uplovljavajući u luku Jalta, samo poneki krov viri iznad prekrasnog parka, šume i tornjevi crkava. A na brijegovima iznad grada, kao svjetionici, uočljive su vile ruskih bogataša. Jalta važi za Ruski grad iako je smještena u Ukrajini. Razdraganim očima promatram ovu oazu zelenila. Tek kada izađeš u grad osjetiš dušu ovog grada i čini ti se da pripadaš, već na zakoračene prve korake, ovom gradu i da si dio njega.

Iako je jutro, doduše sunčano, grad vrvi od prolaznika. Kafići puni. Na centralnom trgu, u gradskom parku, mada je cijeli grad u parkovima, kod Lenjinovog spomenika, održava se program na kojem nastupaju plesne grupe, pjevači, muzičari. Ne znam da li je to nekakav praznik ili je uobičajena nedeljna slika. Sve me ovo nostalgično podsjeća na vrijeme u kojem smo nekada živjeli u jednoj prekrasnoj zemlji za divljenje u kojoj je čovjek bio čovjek sa svim poštovanjima prema svakom pojedincu i uvažavanjem.

Odmah pored je velika gradska, otvorena tržnica, na kojoj se nudi sve. Moglo bi se reći nakakav sajam, mada sajam nije. Hiljade ljudi se na trenutke zadržava kod bine baci osvrt na dešavanje, pa prošetaju po tržnici, zastanu da popiju poneko piće, da bi potom zasjeli u prepune jaltske kafiće. Grad živi već u jutarnjim satima. Najbolji kapučino koji sam ikada popio je upravo ovdje u Jalti. Atmosferu živosti grada, razdraganih ljudi, nisam nigdje doživio, iako sam prokrstario mnogim gradovima svijeta.

Dan u Jalti je protekao neprimjetno, brzo. Pogledaš na sat i vidiš da je vrijeme za polazak. Svi su rastanci na neki način tužni. Rastanak sa gradom u koji se čovjek odmah može zaljubiti i ostati u njemu živjeti i voljeti kao najvoljeniju ženu je neminovan, mora se poći sa željom da se nekad ponovo vratim i u ovaj grad.

Predložio bih svakom građaninu Evrope i ostalih razvijenih zemalja koji stvaraju pogrešnu sliku o jednom narodu okaraterizirajući ih kao loše, a neke druge dobre, da navrate na jedan kapučino u Jaltu ili da posjete jednu od najboljih Opernih kuća, odmah poslije Bečke, u Odesi i dožive ugođaj koji ne vara i tada sami donesu svoje viđenje i osjećaj prema narodu jedne zemlje.

Copyright © 2012-2013 Novi Put. .