Naslovna // Neomedjeni prostor // Prođe godišnji

Prođe godišnji

Dolaskom kiša, žute jeseni i hladnijeg vremena, kada se polagano uvlačimo u zatvorene prostorije očekujući zimu da nas iznenadi sa prvim snijegom i dočeka nespremne komunalce sa potrebnim količinama soli, uvlačimo se u zavjetrine i kućne prostorije sabirući pristigle račune poslije godišnjih odmora i čekamo bolje sutra kojeg nema na vidiku. Dani postaju kraći, djeca su krenula u školu, roditeljskih briga puna glava, a bronzana koža preplanula na sunčanim plažama nestaje ili je već nestala.

I dok su se neki odmarali u Grčkoj ili Egiptu, Turskoj ili nekoj domaćoj destinaciji, nekom voćnjaku, obali rijeke ili kod najbliže rodbine, neki su morali raditi, poput ugostitelja, uličnih prodavaca, trgovaca i svih drugih uslužnih djelatnosti kako bi ugodili turistima i učinili im boravak na plažama nezaboravnim. I sam sam pjevao cijelo ljeto po obali Španije uveseljavajući Evropljane i tako spajajući ljepotu mog zanimanja sa ljetom uživao u radu i odmoru.
Za to vrijeme na političkoj sceni Srbije su se opet prepucavali ko će s kim, protiv koga, o podobnosti i poslušnosti, o datumu ulaska u Evropsku Uniju, koji još nije dobiven, samo se kalkuliše, a uvjeravaju narod da je datum poznat, dok istovremeno u Briselu razmišljaju o uvođenju viza zemljama istočnog Balkana. Kosovo je u tim vrelim danima prešutno priznato, e sad još da se dodijeli onaj jedan od dva prazna telefonska poziva, planiranim za nove države na teritoriji Srbije, potvrdit će moj zaključak preskočenih telefonskih pozivnih brojeva za drzave ex Jugoslavije, o čemu sam već pisao.
Ljubtitelji fudbala su imali priliku da se zabavlja prepucavanjima Predsjednika Nogometnog Saveza Srbije i liedera Crvene Zvezede kao predvodnika jos nekolicine slijedbenika o njegovom radu, kojem se uglavnom prebacuje za loš rad i posrtaj Srpskog fudbala, a istovremeno zataškavajući svoj nerad, i tako sve u krug. Jeste da riba smrdi od glave, ali se čisti od repa. Sreća je da u Srbiji postoje druge sportske grane koje uspjevaju obradovati svoj narod medaljama i dobrim rezultatima, ali isti ti nemaju pravu ili nikakvu podršku zemlje koju uspješno predstavljaju i kojoj donose obilje medalja.
Smjena određenih ministara u Vladi se odvijala brzinom voza od Beograda do Bara, samo sto voz stiže kad tad do cilja, a Valda Srbije je jos uvijek na polaznoj stanici i nespremna odvodi državu u propast ne vjerujući svojim kadrovima nego dovodeći izgubljene slučajeve u svojim vlastitim zemljama u nadi da će upravo ti slučajevi izvuci državu iz krize, a u suštini ce izvući samo pozamašne svote novca iz ionako praznih kasa i državu uvući u još veći glib.
Na kraju me i ne čudi što je to tako, jer kad pogledam da je sve veći broj učenika srednjih škola koji polažu srednju školu vanredno, tako što dobijaju ispisana pitanja prije nego što će izaći na ispit, škola koje nisu priznate ni u samoj državi, iz koje izlaze neobrazovani kadrovi, i sve to u zemlji u kojoj su škole i fakulteti bili cijenjeni. Sve to govori da se na neobrazovane kadrove ne možemo osloniti i moramo uvoziti pamet kojoj je za cilj napuniti svoje, ionako već prepune račune.
Ljeto je prošlo, utisci se sabiru, klasičnih fotografija već odavno nema, digitalne fotke se pohranjuju u kompjuter i putem FB obznanjuju prijateljima i onima koji to nisu. Glavama vrtimo realnost koju pokušavamo prikriti sa ličnim slabostima a žmireći zamagljenim očima pred surovom jeseni i zimom u kojoj nova poskupljenja ovom iscijeđenom i nezaposlenom narodu.
I sve tako do slijedećeg ljeta.
Boško Beuk

tagovi:

Copyright © 2012-2013 Novi Put. .