Naslovna // Neomedjeni prostor // Prodje oktobar…

Prodje oktobar…

Piše: Boško Beuk

Oktobar u Španiji ne prati Miholjsko ljeto, on je sam po sebi lijep, sunčan. Sezona kupanja još traje iako je turistička sezona davno prošla. Plaže više nisu pune julskom i augustvskom gužvom. Mjesta dovoljno, a temperatura vode preko 23 stepena. Pravi raj za uživanje onih turista koji su se odlučili za godišnji u ovo doba godine.

Ove godine je oktobar ispraćen sa fudbalskim klasikom, okršajem jednih od najboljih fudbalskih klubova na svijetu Barcelona i Reala. I da sve nije pošteno vidjelo se i na toj utakmici gdje nije dosuđen čist penal nad Kristijanom i ko zna kakav bi bio rezultat da je sudija sudio kako treba. Kada je Klasiko u pitanju sve staje, djeca, žene, a muškarci da ne pričam sat vremena prije utakmice zauzmu svoja mjesta ispred TV ekrana.

Baš sam se vraćao iz Viga, na drugoj strani obale, na Atlantiku, i auto-put skoro prazan. Nigdje nikoga. Utakmicu sam pratio preko radio prenosa.

U oktobru se u Španiji po tradiciji održavaju razne manifestacije. Jedinstveni svojim načinom obilježavnja istih pa žrtvuju, jaganjce bacajući ih sa zvonika crkava, pijetlove okačene visoko konjanici u galopu probadaju kopljima, gađaju se paradajzima, o bikovima je vec sve ispričano, pa se ne moram ponavljati, luda nacija, kad kazem luda, mislim na pozitivnost koja je u njima i način zabave jedinstven samo njima. Volim taj narod.

Da nije sve u znaku žrtvovanja, svaki grad, svako selo, svaki zaseok ima svoje praznično slavlje, slično našem kirvaju, kermencu, samo što traje od 7 do 10 dana, oni žive za svoju Feštu. U mjestima gdje se obilježava uzimaju se godišnji odmori, ko god može zatvara radnje svih tih dana. Takve Fešte su im iznad nacionalnih praznika. Biraju se razne misice, djele odlikovanja, šatori na sve strane, hrane u izobilju i sve to popraćeno muzikom. Veseo narod, nema šta. I što je za primjetiti u obilju pića i pijanstva nema niti jednog ekscesa nasilničke prirode.

Prisustvovao sam jednoj takvoj Fešti ovog oktobra, mada imam prilike da često budem na nekoj od njih i svaki put se osejcam prijatno. Prija mi način njihove zabave. Zadržaću se na prvom danu Oropeske Fešte, tada se za cijeli gradić sprema Paella (Paelja) njihovo nacionalno jelo, na jelovniku svake nedelje svake porodice. Okupe se svi na jednom mjestu, najčešće kod babe i djede, i po cijeli dan uživaju u pripremi ovog jela, dobrom vinu, igri djece u dvorištu ili na plantažama narandži, mandarina, maslina, ne plašeći se kiše jer u ovom djelu Španije kiša se želi, čeka.

Tog dana na najvećem trgu se sprema velika Paella za sve prisutne. Posuda u kojoj se sprema je promjera oko tri metra, redovi su dugački po nekoliko stotina metara, svi strpljivo čekaju svoju porciju na suncu koristeći kao zaštitu kišobrane, suncobrane, slamnate šešire i druga pokrivala. Sa djecom u naručju, veselog pogleda i osmijeha.
Tada je i takmičenje u pripravljanju Paelle.

Stotitne takmičara rasporedjeni u nekoliko ulica uveseljavaju prolaznike, turiste, sa gegovima, vrlo cesto zaplešu i pozovu prolaznike na ples. Ove godine sam primjetio pored domaćih mnogo više stranaca koji su se uhvatili u koštac pripreme najbolje Paelle. Tu su Holanđani, Belgijanci, Njemci, građani iz cijele Juzne Amerike, Rumuni, Bugari, Francuzi, sve nacije osim naših. Namjerno sam na prvo mjesto stavio Holandjani i Belgijanci, jer upravo Paella jednog Holandjanina i Belgijanca je bila najljepša i proglasili je najukusnijom. I imao sam tu privilegiju da baš budem gost tog društva i probam remek djelo Petera i Franka.

Pobednička paelja

Pobednička paelja

Hiljade ljudi smještenih u hladu ispod krošnji Platana u parku, hladovine od uličnih zgrada, suncobrana, uživaju u blagodati ovog oktobra, “provocirajući” one pored čija je Paella bolja. Uz pjesmu i veselje Fešta traje do kasno u noć, do jutarnjih sati uz ples latino muzike.

Na ovim Feštama se sklapaju nova prijateljstva, zbližavanje ljudi, nove ljubavi, za jednu sigurno znam, i za njih će taj 20.10. ostati dan početka vječne ljubavi. Koliko je ljubavi započelo tog dana nemoguće je utvrditi ali raspoloženje i pozitivna energija daju mi za pravo da primjetim mnoga sretna lica tek zaljubljenih. Paella dan, nije samo obilježavanje tradicije, nego je i početak nečije sreće.

I dok sunčani dani ispraćaju oktobar u novembar, spuštanjem zavjese na Feštu, ovi veseli ljudi se vracaju svakodnevnici brojeva i priče o krizi, nezaposlenosti i strahu od sutrašnjice. Sve je to izmanipulirano jer kriza je nametnuta radi raznoraznih interesa ljudi koji vode svijetsku i evropsku politiku.

Dok se priča o krizi stranci će i dalje dolaziti u Španiju brati narandže i mandarine, radit će u ugostiteljstvu, mladi Španci ce ostajati bez posla jer su ih odgojili da nisu rođeni za prljave poslove ili najmizernije plaćene i čekati nove Klasike, Dane Paelle i svih ostalih Fešti u svojim novim autima i posljednjim telefonima.

Copyright © 2012-2013 Novi Put. .